Novembar
Z. je tokom cijelog novembra obično ljut. Njemu je tada vrlo hladno. Z. ne voli kišu i ona ga čini depresivnim i tužnim. Z. se jedne novembarske subote vraćao kući sa svog posla i kisnuo. On posebno ne voli pljuskove, a ovo je bio veliki pljusak. Z. je bio mokar od glave do pete – njegove pantalone, košulja i cipele od platna, kesa u kojoj je nosio pekarsko odijelo, dva kroasana sa sirom, burek i krofna za Nju. Z. je ušao u stan i zalupio vrata za sobom.
U stanu nije bilo nikoga. Skinuo je stvari sa sebe i otišao u toalet. Nije bilo tople vode, sinovi su ponovo zaboravili da uključe bojler. Opet se niko nije sjetio njega. Ali to ga više ne dotiče. Z. je navikao da se o njemu ne brinu. Obukao je duge gaće, flanelsku majicu, legao na svoj krevet i upalio televiziju.
Z. je sa svoja dva brata živio u montažnoj kući u predgrađu velikog grada Skoplja. Z. je volio taj grad i znao je svaki njegov ćošak jer je kao mali, ako ne u školskoj biblioteci, vrijeme provodio napolju posmatrajući prolaznike. Naročito ga je privlačila porodica Roma koja je živjela nedaleko od njega, sa druge strane pruge. Kada je sa šest godina prvi put otišao od kuće, Z. se prvo zaputio tamo. Znao je da radi nešto opasno, naučio je gdje smije da se igra, ali taj dan je prešao na drugu stranu. Prešao je prugu i eto ga!
Z. je našao R.-a, dvije godine starijeg od sebe.
R. je imao osam i već je znao mnogo stvari. Znao je kako ubiti pticu praćkom, kako pronaći vruć burek, kako popiti besplatnu čašu boze, kako se prave bebe i kako, kad niko ne vidi, pozajmiti nove patike. Z. je tada prvi put osjetio slobodu. Z. i R. su puna dva dana hodali ulicama Vesele doline, pili bozu, jeli burek, valjali se po travi, zadirkivali velike pse, a onda ukrali paklicu partnera i zapalili po cigaretu. Kiša je počela da pada.
Z. je prvi put ostao na kiši. Do tada je obično išao kući na toplo, a sada nije imao kuću i R. ga je ostavio samog da kisne. Z. je plakao i bilo mu je hladno, a onda je čuo nju:
− Evo ga, tu je! Glupane mali, kako si mogao ovo da mi uradiš? Tražimo te!
I tada ga je majka stisnula u zagrljaj, a onda mu udarila šamar. Veoma jak šamar od koga mu je cijela desna strana lica bridjela. Cigareta mu je ispala, kiša je i dalje padala, a on je osjetio još veću hladnoću. Nije znao da li treba nešto da joj kaže, pa se samo skupio uz njenu suknju.
− Živ si!
I opet je uslijedio zagrljaj.
Z. nije dobijao zagrljaje. Z. ne voli zagrljaje i veoma teško podnosi poljupce.
Na televiziji je počeo dokumentarni program o svinjama. Mama svinja je ljubila svoje mladunče. Mame svinje maze svoje bebe svinje. Z. je prebacio program, otvorio prozor i zapalio cigaretu. Kiša je i dalje padala. Gledao je u nebo i ustanovio da će i sutra padati. Ugasio je televizor i otišao da se istušira. Bojler je bio pun. Z. voli toplu vodu i ne voli emisije o svinjama.
