Životi koje smo zamišljali drugačije: dva osvrta na „Zovem se sin“ Ene Mitrovski

Pred nama je melanholičan i opor portret života ozbiljno narušenog istorijom.  Životopis jednog Z. teče kroz sedam decenija između snova i želja, želja i nemoći, nemoći i apsurda, pretočen u ep bez heroja i u spomenar bez idile. Ena Mitrovski nadahnuto i sigurnom rukom piše omaž junaku  makedonskog klasika dečije literature od pre više od šest decenija: Zoki Poki je porastao u dobroćudnog melanholika koji sebi dozvoljava da pamti samo lepe stvari iako je umesto na likovnoj školovan na vojnoj akademiji, iako petnaest godina radi kao pekar, iako voli glavobolju zato što ona opravdava njegovo odsustvo iz porodičnog života. Nije savršen, nije najbolji otac ni muž, ali jeste najbolji drug i upečatljiv junak iščezlog a nezaboravljenog sveta.

Slađana Nina Perković: O teretu naslijeđenih uloga

Z. je čitav život radio ono što je trebalo. Ono što se od njega očekivalo. Nekada je bio đak generacije, a onda i poslušno, ambiciozno vojno lice, čovjek koji je svoje obaveze izvršavao na vrijeme. Volio je čitati, nositi farmerke strane proizvodnje i bio je zaljubljen u – Nju. Onda je došao rat i Z.-ov život se jednostavno rascijepio. Krenuo je teći u potpuno drugom smjeru, ostavljajući jasnu razliku između onoga što je bilo prije i onoga što je došlo kasnije. Iako su ratne godine svjesno preskočene iz razloga što Z. ne voli da priča o njima, njihove posljedice se itekako nedvosmisleno čitaju. Pronalazimo Z. koji više nije vojnik. On radi kao pekar, više ne čita, nosi somotne pantalone i najviše voli da spava. Z. i Ona se sele iz grada u grad, pokušavajući da, kako-tako, nastave sa životom, dok se oko njih sve, računajući i prijateljstva i rodbinske veze, urušava. U tom procesu, vremenom, u njihov zajednički život se nastanjuje ćutanje. Književni prvijenac „Zovem se sin“ Ene Mitrovski nije samo priča o Z. To je priča o porodici, o naslijeđenim ulogama i teretu koji nosimo čak i onda kada više nemamo kome polagati račune. O generacijama koje su bile naučene da budu odgovorne, poslušne, vjerne i izdržljive, ali ne i da prate vlastite želje, osjećanja i otkriju ko su i šta zapravo žele od života.